Srpsko Narodno Pozorište - Jovan Dejanović

Priprema se sto godina od rođenja Bručija Rudolfa, a ja sam sa njim bio jako dobar. Najzaslužniji za izgradnju pozorišta je Radomir Radujkov Raša. Srpsko narodno pozorište imalo je svoju zgradu na Bulevaru, koja je 1928. godine izgorela. Od tada je Srpsko narodno pozorište bilo u poziciji podstanara. Raša Radujkov se razboleo i napisao pismo u kom predlaže da ja preuzmem poziciju i predsednika odbora za izgradnju pozorišne zgrade. Ja sam to radio koliko sam umeo i znao, ali sam osećao i potrebe pozorišta. Jedan je dramski, drugi muzički deo pozorišta. U taj muzički deo su spadali opera, balet i filharmonija.

Bručija imenuju za direktora muzičkog dela, koji je inače bio prvi dekan Muzičke akademije - čovek od znanja apsolutno. Bruči dolazi kod mene uz zahtev da Ivaka Lukateli, balerina koja „tancuje“ preko, dođe u naš balet. Zauzvrat treba da joj rešimo stan. Rešeno! Ista priča se ponavlja sa klarinetistom koji je trebao da dođe u sastav SNP-a. Nakon toga Bruči preti ostavkom ako mu se ne kupi 40 instrumenata za filharmoniju. Rešeno i to! Na kraju, Bruči dolazi sa poslednjim zahtevom – 12 klavira! Kupimo i tih 12 klavira. Čuo sam jednu priču, da je jedan od klavira i danas u foajeu Izvršnog veća i služi za različite priredbe.


Govori: Jovan Dejanović, bivši gradonačelnik Novog Sada (1974-1982)